Reklama i mladi u kontekstu medijske pismenosti

Goran Peković analizira reklame u medijima kao još jedan aspekt kroz koji se prelama medijsko obrazovanje kao disciplina i javna politika. Autor smatra da je područje medijskih reklama glavna tema na koju treba usmeriti napore medijske pismenosti, jer reklamu smatra temeljnim obeležjem savremenih medija i savremenog kapitalizma, te samom matičnom kulturom današnjice. Medijsku pismenost takođe smatra glavnom građanskom veštinom, a u praktičnom smislu obuke o medijima zalaže se za induktivno učenje kroz metodu spiralnog kurikuluma koji može da obuhvati različite uzraste dece i različite načine učenja i prenošenja znanja. Autor opisuje primjenu ovih ideja u tečajevima medijske pismenosti, na primjeni analize i učenja o reklamama. (Dr. Zrinka Peruško, izvod iz recenzije)

- "Nova" industrija uspela je da privuče vrhunske kreativce i ekonomske stručnjake sa ciljem da stvori globalnu kulturu u kojoj su želja i identitet izjednačeni sa potrošnjom. Masovna potrošnja kao fenomen današnjice, dakle, nije prirodna pojava imanentna kapitalističkom društvenom uređenju. Radi se o vrlo precizno osmišljenoj i vođenoj socijalno-ekonomskoj i kulturnoj konstrukciji, u kojoj mediji igraju ključnu ulogu (Postman, 2003). Samo u miopijskoj viziji kapitalizam se bazira na proizvodnji ogromne količine proizvoda. A ono što je proizvedeno, mora biti distrirano (razmenjeno, potrošeno) da bi profit bio vraćen vlasniku kapitala.

Ukoliko obrtanje kapitala nije kompletno, sistem stagnira do propadanja. Kapitalizam stoga mora da obezbedi kontinuiranu potrošnju. U tom smislu suština kapitalizma nije "masovna proizvodnja", već "masovna potrošnja". Ključni element koji sa proizvodnjom i potrošnjom tvori "novo trojstvo" jesu mediji masovnog komuniciranja odnosno, industrija reklame koja se njima služi da bi na najefikasniji i najefektivniji način doprla do svesti potrošača. Čini se da je jedini razlog postojanja današnjih masovnih medija isporučivanje publike, sa svim njenim sociodemografskim karateristikama, agencijama za oglašavanje. Ili kako bi to rekao Poltrek (Poltrack, 1983): "Televizija ne prodaje oglašivačima sekunde, već svoje gledaoce". (G. Peković)

(Ilustracija: Gabriella Fabbri)